29.03.2011. 14:00h 0 0

Povratnički album njujorške petorke dočekan je sa oduševljenjem kod starih fanova. Ali da li su momci relevantni onoliko koliko su bili pre deset godina? Većina kritičara kaže: "Da".

BBC Music

Iskreno, postoji toliko stvari koje možete da volite vezano za novi album Strokesa, da je suludo birati pojedinačne pesme, isto koliko bi bilo sulodo i seciranje skupe bombonjere tako što odvajate ukusni fil od najfinije čokolade. Te čokoladne bombone, kao i ovaj album, najboljeg su ukusa ako ih jedete odjednom – u ovom slučaju konzumirate Strokes, kada svih pet članova daje sve od sebe, u toj meri da su uspeli u nečemu što niko nije očekivao... Sem njih samih, naravno. Spremite se da budete očarani ponovo.

Pročitajte više na portalu BBC Music.

B92 Kultura

Najbolja stvar je "Games", nostalgična sint-pop balada uz koju možemo da sanjamo električne snove, sve dok Julian na kraju ne zavapi (kao neko ko ima sve u životu), a gitara ne zasolira kao da slušamo Nazareth. Sličan kemp-osećaj ima i tema koja zatvara album "Life Is Simple In The Moonlight", koja zvuči kao nešto kompaktniji izdanak Casablancasovog solo-albuma. Monotonost njegovog vokala je paradoksalno iskrenija nego ikada pre. "Machu Picchu", kao i još nekoliko pesama, podseća me na Bowiejeve albume iz osamdesetih, na taj pokušaj da se u rok matricu unese nešto od tada produkcijski aktuelnih rešenja, uz želju da se napravi cross-over iskorak u mejnstrim pop. Nešto što prvi singl, "Under Cover Of Darkness", kao replika "Hard To Explain", nimalo ne pokušava……

Uprkos činjenici da se ne radi o prvoklasnom materijalu, kada nas prođu ushićenje, bes i /ili razočaranost, Angles bi trebalo da nas obraduje time što je nešto od one razmažene i lenje dečačke zanesenosti i bezrazložne drčnosti kojom su nas The Strokes osvojili i dalje tu. Samo smo mi stariji.

Naravno, neki od vas su i izgubili smisao za humor.

Pročitajte više na portalu B92 Kultura.

Pot lista

Popističnost "Gratisfaction" je potpuno na tragu "Razorblade" s trećeg albuma. Klasičan Valensi/Hammond Jr duel iskričavih gitara koji priziva sjećanja na gitarski duo Verlaine/Lloyd, njihove uzore još od vremena novomilenijskog hajpa oko prvog albuma, Julianov filler tekst koji izvlači njegov, meni ugodan, kreštav glas i nenametljiva ritam sekcija. Kao u dobra stara vremena....

Jedna od najefektnijih, pak, pjesama na albumu je "Call Me Back", vjerojatno najčudnija i najsmirenija pjesma koju su Strokesi ikada snimili. Za razliku od gorespomenute pjesme gdje dominiraju glasnije gitare, ovdje se gitare stišavaju, stvara se ugođaj uspavanke, a dojam upotpunjuje bizarnih posljednjih pola minute i kriptirani pozadinski vokali.

Pročitajte više na portalu Pot lista.